Pre neki dan imala sam tu čast da budem gost na jednoj tribini o biljnoj ishrani. Na ovoj tribini, organizatori su na korektan i nepristrasan način prezentovali osnove biljne ishrane uz predlog posetiocima da porazmisle o ovom načinu ishrane.

Jedna od organizatorki je nutricionistkinja koja radi na naučnom institutu. Ona je iz svog ugla predstavila potencijalne strahove o biljnoj ishrani i rešenje za njihovo prevazilaženje.

Ma koliko podržavam ovakvu inicijativu i dobru volju organizatora, moram da ostanem objektivna i pri mom stavu da je najvažnije ponuditi tačne informacije.

Izlaganje dotične nutricionistkinje bilo je prožeto pogrešnim izjavama, dezinformacijama i generalnim nerazumevanjem ishrane i zdravlja. Ponavljam, nutricionitkinja je na korektan način obavila svoj posao, ali nažalost izgleda da učenja na kojima je zasnovala svoje izlaganje imaju mnogo prostora za obnovu i nadogradnju.

Sada ćemo zajedno da prođemo kroz iznesene dezinformacije koje su pružene da podrže biljnu ishranu, ali za nekog ko se razume u ishranu, ovakve dezinformacije bi mogle samo da pokažu biljnu ishranu u neozbiljnom svetlu.

Susam sadrži više kalcijuma nego kravlje mleko.

Ne, netačno. Shvatam da je ova izjava bila u najboljoj nameri da ukaže na neopravdanost konzumiranja hrane za telad, ali je netačna.

Moja pretpostavka je da je nutricionistkinja došla do ovog zaključka tako što je uporedila istu gramažu mleka i susama. Tipično nerazumevanje ishrane…

Iz hrane telo ne asimiluje grame, nego kalorije, tako upoređivanje je tačno jedino kada se porede iste kalorijske vrednosti različite hrane.

Na primer,

  • 2 dl kravljeg mleka sadrži 150 kCal i 275 mg Ca.
  • 150 kCal nalazi se u svega 25 g susama i sadrži svega 15 mg Ca.

Pravi argument: ne treba nam više kalcijuma nego što ga ima u našoj prirodnoj hrani i još važnije da se shvati: ne treba nam više kalcijuma nego što naše telo može da asimiluje iz naše prirodne hrane.

Kravlje mleko je savršena hrana za tele koje udesetostruči svoju težinu tokom prve godine života i srazmerno tom rastu obezbeđena je količina Ca i proteina koji mogu da podrže taj rast.

S druge strane, ljudska beba utrostruči svoju težinu u prvoj godini i za razliku od teleta, akcenat je na razvoju mozga, te je shodno tome obezbeđeno da u ljudskom majčinom mleku ima visok nivo Mg, a manji nivo Ca i proteina u odnosu na hranu za tele.

Hraniti ljudsku bebu i ljude hranom za tele, je jednako odhranjivanju teleta, dakle spremati bebu da umesto pohađanja škole, trči po livadi.

Takođe, važno je shvatiti da nije poenta da se unosi što više Ca, nego da se smanji unos proteina koji su vezani za kisele minerale, a oni se nalaze u proizvodima od mesa, mleka i žitarica.

Strah za nedovoljnim unosom proteina na biljnoj ishrani nije opravdan, jer iz biljne hrane možemo da dobijemo proteine isto kao i iz mesne ishrane.

Ne, netačno. Iz biljne hrane NE možemo da dobijemo proteine isto kao iz mesne ishrane. Izjava nutricionistkinje bila je u najboljoj nameri da odagna ljudima strah o tom mitskom deficitu proteina, ali je nažalost netačna, zasnovana na pogrešnom razumevanju da su nam proteini iz mesa potrebni, pa ih ipak možemo dobiti i iz biljne hrane.

Proteini iz mesa ne mogu da se nađu u biljnoj hrani, ali to je upravo ono što je dobro, jer ispitivanja pokazuju da su životnjski proteini kancerogeni u ljudskom telu i da dovode do takozvanih autoimunih bolesti jer organizam počne da napada sopstvene proteine koji liče na one iz hrane životnjskog porekla.

Dakle, pravi argument bi bio: biljna ishrana je superiorna nad životinjskom jer NEMA unosa po zdravlje opasnih, životinjskih proteina.

Potrebno je da kombinujemo žitarice i mahunarke u istom obroku kako bi obezbedili kompletan unos aminokiselina u istom obroku.

Ne, netačno. Poznato je da telo deli proteine iz hrane na amino kiseline, skladišti ih u takoreći basenu aminokiselina i po potrebi spaja u proteinske lance. Nema potrebe za unosom svih aminokiselina u istom obroku. Dalje, kuvani proteini generalno, u ovom slučaju predloženi iz kuvanih žitarica i mahunarki, su denaturisani proteini i tako toksični.

Iz zrelog voća i povrća dobijamo već čiste aminokiseline.

Makrobiotika je ishrana fermentisanim žitaricama i mahunarkama.

Ne, makrobiotika je ishrana kuvanom hranom, najveći deo predstavljaju kuvane žitarice što je ćini izuzetno nezdravom ishranom.

Mediterasnka ishrana je najzdravija.

Ne, netačno. Najdravija je ishrana koja najviše odgovara anatomiji i fiziologiji ljudskog tela, a to je ishrana voćem i povrćem.

Maslinovo ulje je zdravo.

Ne, netačno. Svako ulje je izuzetno toksično za endotelijume, dakle unutrašnje zidove krvnih sudova.

Dijetalna vlakna iz voća i povrća održavaju stalan nivo insulina.

Da, tačno, ali je važno napomenuti da ovo važi samo na niskomasnoj ishrani jer prekomeran unos masti u ishrani onemogućava rad insulina.

Životinjska hrana je jedini izvor vitamina B12 i vitamina D.

Ne, netačno. Životnjska hrana je drugorazredni izvor vitamina B12 i vitamina D, uz sve prateće negativne efekte unosa životinjskih proteina, holesterola i masti.

Vitamin B12 je proizvod bakterija, a vitamin D je proizvod hemisjkih reakcija između prekusora vitamina D iz sunčevih zraka upijenih u kožu i holesterola u telu.

Uzimanje suplemenata vitamina D je OK.

Ovo je vrlo lakomislena i opasna izjava jer nijedan suplement, osim možda B12 metilkobalamina, i nije nešto sa čim se treba tako olako igrati. Ispitivanja pokazuju toksičan efekat suplemenata vitamina D. Naravno, postoji opravdana situacija za ovu suplementaciju, ali opasno je tako generalisati.

Treba obezbediti povišen unos omega 3 masnih kiselina.

Ne, nego treba smanjiti unos omega 6 masnih kiselina, jer važan je odnos ove dva masne kiseline. Ljudi generalno nisu u deficitu omeg 3 masne kiseline, nego previše unose omega 6 masne kiseline.

Dobri izvori omega 3 masnih kiselina su avokado, soja i riblje ulje.

Avokado i soja su izvori omega 6 masnih kiselina, a riblje ulje je, kao i sva ulja, toksično za unutrašnje zidove krvnih sudova, a prekomerno zasićeno omega 3 masnim kiselinama – što može izazvati hemoragičan šlog, kao i živom i drugim toksinima iz vodene sredine riba.

Kuvane žitarice i mahunarke su celovita hrana.

Nijedna hrana koja je kuvana ne može tehnički gledano biti celovita, u najboljem slučaju, lišena je samo vode i pojedinih vitamina. Ali to čega je lišena je sitničav problem u odnosu na stvaranje toksina prilikom kuvanja.

To su bile te dezinformacije. Pored njih, nutricionistkinja je dala i dosta ispravnih i korisnih informacija.

Ove dezinformacije imaju dalekosežne negativne posledice:
⦁ Da je neko u publici bio zagovornik vrlo opasne keto, odnosno hrono ishrane, i da se taj neko razume u ishranu, imao bi mnogo prilika da tokom izlaganja ukaže na netačne informacije i tako praktično zatvori predavanje;
⦁ Diploma nutricioniste ove prezentatorke daje kredibilitet u koji će većina publike poverovati, bez da zastane i razmisli o tačnosti izjava;

Ove dezinformacije su samo neke od posledica netačog učenja u, uz moje dužno poštovanje, Visokoj školi nutricionizma i dijatetike. Ovim ne želim da kritikujem, nego da ohrabrim i ponudim reformu učenja prema svežim i objektivnim naučnim ispitivanjima.

Ja nisam mogla da se otisne pomisli kako ko god je prošao kroz 31 lekciju na mom Onlajn programu Biljne ishrane ima veće i verodostojnije razumevanje ishrane i zdravlja nego većina nutricionista.

Kakve koristi vi možete imati od sirove biljne ishrane

Primite POKLON za Vas - besplatna eKnjige

Uz ovu eKnjigu vi ćete

  • naučiti koje se uobičajene bolesti mogu lako sprečiti i izlečiti zdravom sirovom biljnom ishranom
  • dobiti naučne argumente zašto je zdrava biljna ishrana ishrana za zdravlje
  • saznati koja je to zanemarena, ali vitalno važna, procena zdravlja koju većina lekara ne uzima u obzir

Ostavite odgovor

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.