Danas je na redu jedna istinita priča koju sam doživela pre neki dan, kao što svi vi, koji pratite moj Instagram profil i znate. 

Dakle, pre neku noć sam, baš kao i po najmanje 30 noći svake godine od 2013, spavala u drvenom bungalovu usred džungle. I ta noć ne bi bila ništa drugačija i posebna, da se nije desilo sledeće.

Sećam se da sam sanjala prvo jedan san, a onda se taj odjednom preokrenu u sledeći vrlo kratak san, ili možda bolje reći samo kratku viziju: prislonila sam mali prst desne šake na oštru ivicu neke drvene ograde i naglo ga povukla preko ivice, kao da sam se namerno rasekla. 

U trenutku kada sam u tom kratkom snu rasekla mali prst, probudio me je oštar bol baš na istom mestu. Sve što sam videla kada sam otvorila oči bio je mrkli mrak. Držeći ručni zglob povrđene šake, ustala sam, otišla u toalet, upalila svetlo i videla sitan ujed na malom prstu koji je krvario. Međutim, da nisam videla mesto odakle je isticala krv, ne bih ga ni pimetila, jer mi je svu pažnju odvlačio pulsirajući bol koji se širio uz otok niz mali prst ka šaci. 

Kroz glavu mi je prošlo sećanje o čudnom snu sa oštrom ogradom, i zbunjeno sam se zapitala kako je moguće da sam se rasekla u snu.

Obrisala sam krv i vratila se u sobu i dalje pridržavajući povređenu ruku. 

Držeći oči na mestu na krevetu gde se povreda desila, upalila sam svetlo i tog trenutka videla tanak, crni rep kako je vijugavo pobegao pored mog jastuka, iza kreveta i odatle ko zna gde.

Drugarica me je odmah odvela u bolnicu, gde su mi izvadili krv ne bi li ustanovili da li je ujed bio otrovan. 

Dok sam čekala rezultate, nisam mogla da prestanem da razmišljam o tome koliko sam zapravo srećna jer… 2011. godine izabrala sam da ostavim standardni život, siguran posao i sve što ide uz njega – kao što su plata svakog prvog u mesecu i mizerija od života svakog dana – i umesto toga da živim moje snove i radim na mojoj misiji. Kada sam počela sam promovisanjem biljne ishrane još 2007, pitali su mi šta mi je cilj i ja sam tada nerazmišljajući odgovorila prvo što mi je došlo na pamet:

  • Ako uspem da jednu životinju spasim od klanice; 
    Ako uspem jednoj osobi da pomognem da povrati svoje zdravlje kroz zdravu biljnu ishranu;
    Ako uspem da inspirišem jednu osobu da posadi jedno drvo voća,
    smatraću da sam uspela.

Ležeći tamo u bolnici, setila sam se tog mog odgovora i osetila kako verovatno jesam uspela, a zatim su se pred mojim očima počele ređati slike svih prelepih mesta u kojima sam živela širom naše Planete Zemlje, svih predivnih jutra koje sam započela vežbajući, slaveći tako moje zdravlje, snagu i vitalnost, svih meni dragih ljudi, ljudi širom sveta čije sam sam živote dotakla sa mojom porukom i naravno… pa, znate… svih ukusnih voća koje nisam samo probala, nego na kojima sam se gotovo isključivo hranila!

Moja poenta: bila sam na visokoj frekvenciji vibracije, koja nosi naziv ZAHVALNOST. 

Jedna od najvažnijih stvari koje sam naučila od jednog od za mene najvećeg učitelja, Nikole Tesle, jeste da se sve sastoji od molekula koji su u stalnoj vibraciji. 

E, sada, kako ja shvatam… Postoje različite frekvencije vibracije, a naš um podešava frekvencije kao da podešava radio stanice. 

Zahvalnost je najviša frekvencija na kojoj dopuštate da energija ljubavi prožima vaše telo. A šta je energija ljubavi? Nezaustavljiva, pokretačka energija ovog Univerzuma, isceljiteljska energija. Šta radi? Isceljuje sve što dotakne.

Međutim, desilo se još nešto dok sam tako ležala u bolničkom krevetu i čekala rezultate. Pričala sam sa drugaricom koja je bila sa mnom, i odjednom sam nenadano, počela da opisujem dva traumatična događaja iz mog detinjstva. Pre nego što sam i opazila, suze su se u bujicama slivale niz moje lice, a drugarica me je nežno pitala da li sam se ikada ranije isplakala zbog toga šta sam tada opisala.

Odmahnula sam glavom, a ona je odgovorila: Isplači se koliko god je potrebno.

U tom trenutku je došla doktorka i uperila zabrinut pogled na moje uplakano lice. Ja sam tada automatski rekla Ne plaćem zbog zmije!, na čega smo sve tri počele da se smejemo.

I to je poprilično, verujem, priča o mom brzom isceljenju, jer… ovo je moje stanje tog dana nakon ujeda, a već sutradan, nakon noći od 12 sati spavanja, započela sam dan ovako… (pogledajte video :))

Nadam se da je poenta moje priče jasna: 

  • imate moć da pažljivim biranjem misli i reči podešavate svoje telo da vibrira na frekvenciji koja isceljuje, frekvenciji zahvalnosti,
  • čišćenje na energetskom nivou doprinosi isceljenju na fizičkom.

Što se tiče fizičkog nivoa, želela bih da napomenem par stvari:

  • Bez predomišljaja sam odbila bilo kakve lekove protiv bolova. Ovim nisam želela da budem nerazumna, i da je situacija bila ozbiljnija, definitivno ne bih oklevala da ih uzmem.

    Međutim, apsolutno mi je jasno da sve farmaceutske droge nadrogiraju telo tako što menjaju metaboličke aktivnosti tkiva, što svakako ima posledica na telo. Šta mislite šta analgetici rade? Nekim čudom otklone bol? Ne! Bol je i dalje prisutan, ali se ne oseća jer analgetici tako reći umrtve nerve koji percipiraju bol.

    Ja shvatam da je bol prijatelj. Moje pametno telo je uložilo svoju vitalnu energiju da stvori bol, kako bi mi napomenulo da mirujem dok moje telo vredno odradi popravku povrđenog dela tela.

    Samo zamislite šta bi bilo da nema bola! Ne bi preživeli, jer… bi svako bar jednom proverio koliko je topla vatra, koliko je oštar nož i slično.

  • Bez predomišljanja sam odbila da se stavi led na otok, jer mi ne pada na pamet da sabotiram prirodno lečenje tela. Otok je prijatelj. Otok je prirodni zavoj koji telo napravi tako što na povređeno mesto pošalje više krvi i limfe kako bi što pre iscelilo to mesto.

    Otklanjanje otoka je sabotiranje isceljiteljske moći i nadljudske inteligencije tela.

  • Shvatajući da um ima kontrolu nad telom, vrlo pažljivo sam birala šta sme da utiče na moj um. Daću vam primer: zabrinuto pitanje
    Šta ako ti je ujed zmije preneo neku bolest?

    spremno sam blokirala i preokrenula u sledeće pitanje
    Šta ako mi je ujed zmije preneo dodatnu moć samoisceljenja?

Sve u svemu, čitava ova epizoda završila se srećno. Želim da napomenem da su šanse da vam se zmija uveče u krevet vrlo male i mene lično ovaj događaj ni najmanje nije udaljio od svih lepota koje boravak u okruženju džungle pruža. 

Nadam se da vam je ova moja priča od koristi. Ako jeste, molim vas da je podelite i da komentarišite ispod. 

A ako želite da radite na vežbanju pažljivog biranja reči i misli, a tako i manifestacija u vašem životu, toplo preporučujem da nabavite svoj primerak moje interaktivne knjige Univerzum u tebi .

Vaš vodič za pisanje knjige vašeg života

Naučite kako rukovodite svojim mislima,
kako biste rukovodili svojim životiom
uz knjigu Univerzum u tebi 
interaktivna knjiga za jačanje uma

 

Hvala unapred na deljenju ove blog-objave i videa, i na komentarisanju. 

Voćno-zeleni pozdravi,
Marina
♥️🌹

Ova objava ima 2 komentara.

  1. Briannet

    I love this website – its so usefull and helpfull.

Ostavite odgovor

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.